U dinamičnom okruženju strukovnog obrazovanja, osiguravanje da učenici steknu vrijedno praktično iskustvo postalo je središnje pitanje. Kroz pažljivo osmišljene propise i smjernice, obrazovne ustanove i poslodavci surađuju kako bi učenicima pružili ne samo teorijsko znanje već i praktične vještine. Jedan od ključnih aspekata ove suradnje je pružanje nagrada za praksu učenicima, tema koja je regulirana posebnim propisima i smjernicama. U ovom članku istražujemo detalje ovih nagrada, istražujući njihovu važnost, uvjete i pravni okvir koji ih regulira.
Ključni za uspješnu provedbu nagrada za praksu su dva ključna propisa: „Pravilnik o organizaciji i provedbi nastave u strukovnim školama“ i „Pravilnik o minimalnim uvjetima za naukovanje.“ Ti propisi postavljaju okvir za organiziranje prakse utvrđujući kriterije za izvođenje praksu u strukovnim školama i minimalne uvjete za naukovanje kod majstora i pravnih osoba. Posebno je važno istaknuti da ovi propisi također propisuju isplatu minimalne nagrade učenicima tijekom njihovih razdoblja prakse, pri čemu porezni propisi određuju iznos koji se može isplatiti bez oporezivanja.
Praktična komponenta kurikuluma ključan je most između učenja u učionici i primjene u stvarnom svijetu. Učenici stječu praktično iskustvo tako što završavaju ovaj dio svojeg obrazovanja unutar korporativnih okruženja, prateći planove provedbe i sporazume utvrđene između obrazovne ustanove i poslodavca. Sam ugovor obuhvaća različite elemente, uključujući minimalnu nagradu koju će učenici primiti na temelju vremena provedenog radeći na praktičnim kurikularnim aktivnostima s poslodavcem.
Minimalne nagrade su temeljito strukturirane, s varijabilnim postotcima temeljenim na godini učenja učenika:
Za godinu 2022., prosječna neto plaća u gospodarstvu Hrvatske iznosila je 1.015,73 eura (7.653,00 HRK). Stoga, minimalne nagrade iznose:
Iako ovi iznosi predstavljaju osnovu, poslodavci imaju fleksibilnost ponuditi nagrade iznad propisanih minimalnih iznosa, čime potiču motivaciju i angažman svojih učenika-trajnika.
Zanimljiv aspekt ovih nagrada su njihove porezne implikacije. Unutar pravnog okvira, nagrade dodijeljene učenicima tijekom prakse, naukovanja i programa dvojnog obrazovanja smatraju se neoporezivim prihodom do određenog praga. Mjesečni neoporezivi iznos, kako je određeno „Pravilnikom o porezu na dohodak“, ograničen je na 232,27 eura (1.750,00 HRK).
Ako se nagrade isplaćuju tijekom više mjeseci unutar istog ili prethodnog poreznog razdoblja, neoporezivi iznosi se akumuliraju, obuhvaćajući odgovarajuće mjesece u kojima su nagrade namijenjene.
Važno je napomenuti da se sve nagrade koje premaše predefinirani neoporezivi iznos klasificiraju kao dodatni prihod. Stoga se na iznos koji prelazi 232,27 eura primjenjuje porezna stopa od 20% i propisani dodatak. „Zakon o doprinosima“ također propisuje oslobađanje od doprinosa na ove nagrade, bez obzira na isplaćeni iznos.
Kao ključni zahtjev, poslodavci moraju osigurati da se nagrade isplaćuju sukladno zakonskim obvezama. Isplate unutar neoporezivog praga moguće je izdati u gotovini, dok se iznosi koji prelaze prag moraju prebaciti na bankovni račun učenika.
Osim toga, poslodavci su obvezni podnijeti obrazac JOPPD, koji pokazuje neoporezive nagrade isplaćene učenicima pod šifrom 13. Taj obrazac treba podnijeti na dan isplate ili najkasnije do 15. dana idućeg mjeseca.
Nagrade za praksu svjedoče o predanosti obrazovnih ustanova i poslodavaca u poticanju rasta mladih stručnjaka. Pridržavanjem pravnog okvira, poslodavci ne samo da doprinose financijskom blagostanju učenika, već ih i inspiriraju da se ističu i inoviraju u svojim područjima. Ova suradnja između akademije i industrije obogaćuje iskustvo učenja te njeguje buduću radnu snagu opremljenu vještinama, strašću i odlučnošću za suočavanje s izazovima.